| Chapter 23 |
1 | Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: "Braćo, ja sam posve mirne savjesti ivio pred Bogom sve do dana dananjega."
|
2 | Nato veliki svećenik Ananija naredi onima to stajahu uza nj da ga udare po ustima.
|
3 | Onda mu Pavao reče: "Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjedi da me po Zakonu sudi, a protuzakonito zapovijeda da me biju?"
|
4 | Oni to su ondje stajali rekoe nato: "Zar velikog svećenika Bojega da pogrđuje?"
|
5 | Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji."
|
6 | Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: "Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih."
|
7 | Tek to je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnotvo se razdijeli.
|
8 | Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.
|
9 | Nasta velika graja te ustadoe neki pismoznanci farizejske stranke i zaotre boj govoreći: "Nita zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A to ako mu je duh govorio, ili anđeo?"
|
10 | Kad razmirica posta jo većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.
|
11 | Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: "Hrabro samo! Jer kao to si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoči!"
|
12 | Kad osvanu dan, skovae idovi urotu i zaklee se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
|
13 | Bilo je vie od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.
|
14 | Oni odu k velikim svećenicima i starjeinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo nita ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.
|
15 | Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i priblii."
|
16 | Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, priblii se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu.
|
17 | Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: "Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu neto dojaviti."
|
18 | On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti neto reći."
|
19 | Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "to mi ima dojaviti?"
|
20 | "idovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovede u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu.
|
21 | Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka vie od četrdeset onih koji se zaklee da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu."
|
22 | Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio."
|
23 | Zatim dozva dva satnika i reče im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju.
|
24 | Neka se pripravi ivina na koju će se posaditi Pavao te iv i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu."
|
25 | Napisa i pismo ovoga sadraja:
|
26 | "Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!
|
27 | Ovoga čovjeka idovi uhvatie i tek to ga ne smakoe kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.
|
28 | Htjedoh saznati za to ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće.
|
29 | Utvrdih da ga okrivljuju za neto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zasluio smrt ili okove.
|
30 | Kad mi pak dojavie da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tuitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega."
|
31 | Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzee Pavla i odvedoe ga noću u Antipatridu.
|
32 | Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratie u vojarnu.
|
33 | Kad konjanici stigoe u Cezareju, uručie upravitelju pismo i privedoe mu Pavla.
|
34 | Poto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:
|
35 | "Sasluat ću te, reče, kad pristignu i tuitelji tvoji." Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu.
|