Chapter 18

   Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 

  "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 

  U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' 

  No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 

  jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" 

  Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! 

  Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 

  Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" 

  Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 

  "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 

  Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 

  Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' 

  A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' 

  Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." 

  A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. 

  A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje." 

  "Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." 

  I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" 

  Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. 

  Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!" 

  A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti." 

  Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." 

  Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. 

  Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! 

  Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 

  Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?" 

  A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu." 

  Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom." 

  Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, 

  a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni." 

  I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: 

  doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 

  i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati." 

  No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. 

  A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 

  Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 

  Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." 

  Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" 

  Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 

  Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 

  "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam." 

  Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." 

  I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.