Chapter 2

   Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 

  I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 

  I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 

  Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 

  A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 

  Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 

  Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 

  Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 

  Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 

  Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 

  Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." 

  Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?" 

  Drugi su pak, podrugujući se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!" 

  A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: 

  Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana - 

  nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: 

  "U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. 

  Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će. 

  Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. 

  Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. 

  I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen." 

  "Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - 

  njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 

  Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. 

  David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. 

  Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. 

  Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 

  Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga. 

  Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. 

  Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 

  unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. 

  Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 

  Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 

  Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' 

  dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 

  Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom." 

  Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je činiti, braćo?" 

  Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. 

  Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." 

  I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" 

  I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. 

  Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 

  Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. 

  Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. 

  Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 

  Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 

  hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.