| Chapter 38 |
1 | Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio.
|
2 | Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva.
|
3 | Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju.
|
4 | Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje.
|
5 | Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuć' tako svoju moć?
|
6 | Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.
|
7 | Njima se liječi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema.
|
8 | Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom.
|
9 | Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje.
|
10 | Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce.
|
11 | Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem.
|
12 | Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban.
|
13 | Katkad je spas u ruci njihovoj,
|
14 | jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja i lijek za spas života.
|
15 | Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke liječničke.
|
16 | Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema običaju i ne uskrati počasti grobu njegovu.
|
17 | Gorko plači i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje.
|
18 | Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu.
|
19 | Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv.
|
20 | Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak.
|
21 | I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš.
|
22 | Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi.
|
23 | Kad mrtvac počine, nek' počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh.
|
24 | U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar.
|
25 | Kako će omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi:
|
26 | um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi.
|
27 | Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noć: oni koji rezbare pečatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru i bde noću da usavrše svoje djelo.
|
28 | Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peče mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk čekića zaglušuje uho njegovo, oči upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noću bdi da ga usavrši.
|
29 | Tako i lončar koji sjedi kod posla svog i okreće točak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.
|
30 | Rukom daje oblik glini, a nogama je gnječi; srcem misli na laštenja i bdi noću da peć očisti.
|
31 | Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vičan svome poslu.
|
32 | Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja.
|
33 | Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom i ne ističu se u općini. Ne sjede na stolici sudačkoj i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.
|
34 | Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.
|