| Chapter 1 |
1 | Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada već gospodar Grčke - provali iz zemlje Kitima i potuče Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega.
|
2 | Povede mnoge ratove, zauze tvrđave i poubija kraljeve zemlje.
|
3 | Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.
|
4 | Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaćaju danak.
|
5 | Konačno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti.
|
6 | Sazva svoje službenike, odličnike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo.
|
7 | Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije.
|
8 | A njegovi časnici preuzeše vlast, svaki na svome području.
|
9 | Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.
|
10 | Od njih dođe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grčkoga.
|
11 | U one dane nađoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snađoše nas mnoga zla."
|
12 | I mnogima se to svidjelo.
|
13 | Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim običajima.
|
14 | I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to običavaju pogani,
|
15 | prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da čine zlo.
|
16 | Kad je Antioh učvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima.
|
17 | Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem.
|
18 | I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmače i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni.
|
19 | I tako oni zagospodariše egipatskim utvrđenim gradovima i poplijeniše Egipat.
|
20 | A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto četrdeset i treće vrati i krene protiv Izraela. Uziđe na Jeruzalem sa silnom vojskom.
|
21 | Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijećnjak sa svim, priborom,
|
22 | stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pročelju Hrama, koje ogoli.
|
23 | Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuđe i opljačkao tajne riznice koje je mogao pronaći.
|
24 | Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.
|
25 | U Izraelu nasta opća tuga po svim mjestima.
|
26 | Zastenjaše poglavari i starješine, obnemogoše mladići i djevojke - ljepota ženska sva uvenu.
|
27 | Mladoženje udariše u tužaljke; a nevjeste po ložnicama prokukaše.
|
28 | Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu.
|
29 | Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji dođe u Jeruzalem s jakom vojskom.
|
30 | Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuče ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca.
|
31 | Opljačka grad, zapali ga vatrom i sruši mu kuće i zid unaokolo.
|
32 | Žene i djecu učiniše sebi robljem i porazdijeliše među sobom stoku.
|
33 | Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom.
|
34 | Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše.
|
35 | Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.
|
36 | Postade to zasjeda Svetištu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu.
|
37 | Proliše krv nevinu naokolo Svetišta i oskvrnuše sveto mjesto.
|
38 | Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuđina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše.
|
39 | Svetište njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenuše u žalovanje, subote u porugu, a slava njegova u ništavilo.
|
40 | K'o nekoć slava njegova, namnožila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje.
|
41 | I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje običaje.
|
42 | I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi.
|
43 | I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i počeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu.
|
44 | A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za običajima tuđinaca koji su u zemlji,
|
45 | pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani;
|
46 | da se onečisti Svetište i sveti narod;
|
47 | da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i nečiste životinje;
|
48 | da se više ne obrezuju djeca, da se onečiste svakom nečistoćom i gnusobom
|
49 | i tako zaborave Zakon i izmijene sve običaje.
|
50 | Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuđen je na smrt.
|
51 | Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve.
|
52 | I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika učiniše u zemlji.
|
53 | Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima.
|
54 | Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto četrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike.
|
55 | I palili su tamjan na vratima kuća i po trgovima.
|
56 | A u koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru.
|
57 | Ako bi otkrili da tko čuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.
|
58 | Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili.
|
59 | Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice.
|
60 | Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu;
|
61 | objesili bi im o vrat dojenčad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje.
|
62 | Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od nečistih jela.
|
63 | Radije su išli u smrt nego da se onečiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.
|
64 | Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.
|