| Chapter 3 |
1 | Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej.
|
2 | Podupriješe ga sva njegova braća i sve pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izraelov.
|
3 | On proširi nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oružje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, oštrim mačem tabor štiteći.
|
4 | Premac lavu svojim djelima, postade k'o lavić što za plijenom riče.
|
5 | Gonio je otpadnike, trag im njušeći; palio je tlačitelje svoga naroda.
|
6 | Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posrećilo.
|
7 | Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat će se uspomena njegova.
|
8 | Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbožnike, od Izraela srdžbu da odvrati.
|
9 | Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspršene.
|
10 | Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela.
|
11 | Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuče ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše.
|
12 | Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji mač Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života.
|
13 | Kad je Seron, sirski vojvoda, čuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki čas krenu u rat,
|
14 | reče: "Steći ću ime i proslavit ću se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu riječ."
|
15 | I krenu i uzađe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim.
|
16 | Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, ispriječi mu se Juda sa šakom ljudi.
|
17 | Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: "Kako će se oduprijeti nas šačica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane."
|
18 | A Juda im odgovori: "Lako se može dogoditi da i šačica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šačicom.
|
19 | Pobjeda u ratu ne zavisi od jačine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost.
|
20 | Ovi izlaze na nas u premoći drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene,
|
21 | a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe.
|
22 | Zato će ih Gospod pred našim očima satrti, i ništa se ne bojte."
|
23 | Tako reče i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku.
|
24 | Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju.
|
25 | I zavlada strah pred Judom i braćom njegovom i obuze prepast sve okolne narode.
|
26 | Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima.
|
27 | Kad je sve to čuo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva - vojska silna.
|
28 | Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku.
|
29 | Uto opazi da presušuje blago u njegovim riznicama i da su mu državni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmučio zemlju zatirući zakone koji postojahu odiskona.
|
30 | Poboja se dakle da neće, kako je već bivalo, imati odakle podmiriti troškove i smoći darove što ih je prije dijelio podašnom rukom, premašujući u tom svoje prethodnike.
|
31 | U toj je tjeskobi odluči poći na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca.
|
32 | Ostavi Liziju, čovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice.
|
33 | I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati.
|
34 | Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema:
|
35 | da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto,
|
36 | a onda da se na svem onom području nasele tuđinci i njima da se razdijeli njihova zemlja.
|
37 | Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto četrdeset i sedme. Prijeđe preko Eufrata i poče se probijati kroz gornje krajeve.
|
38 | Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junačne, prijatelje kraljeve.
|
39 | S njima posla četrdeset tisuća pješaka i sedam tisuća konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj.
|
40 | I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini.
|
41 | Kad se o tome pročulo među trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te dođoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevačima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja.
|
42 | Juda pak i njegova braća vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu području, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi.
|
43 | Rekoše tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i pođimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!"
|
44 | I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrđe.
|
45 | Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uđe ili da iziđe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrđavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost iščezla, umuknula mu frula i citara.
|
46 | Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoć Izrael u Masfi imao molitveno mjesto.
|
47 | Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine.
|
48 | Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inače pogani traže od svojih idola.
|
49 | Iznesoše svećeničku odjeću i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta.
|
50 | I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: "Što da sada učinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo?
|
51 | Svetište se tvoje gazi i skvrni, svećenstvo je tvoje tužno, poniženo.
|
52 | Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju.
|
53 | Kako ćemo im odoljeti ako nam ti ne pritečeš u pomoć?"
|
54 | I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa.
|
55 | Juda tada postavi narodu starješine: tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.
|
56 | Onima pak koji su baš gradili kuću, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kući.
|
57 | I vojska krenu i utabori se južno od Emausa.
|
58 | Juda izda zapovijed: "Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje.
|
59 | Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja.
|
60 | Bit će onako kako Nebo hoće."
|