| Chapter 4 |
1 | Gorgija povede sa sobom pet tisuća pješaka i tisuću poizbor konjanika; ta je vojska krenula noću
|
2 | da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodiči joj bijahu stanovnici Tvrđe.
|
3 | Kad je to dočuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari
|
4 | dok su joj pripadnici još izvan tabora.
|
5 | Gorgija je pak došao noću u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bježe pred nama".
|
6 | U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuće ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni mačeva.
|
7 | Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrđen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vični boju.
|
8 | Juda reče svojim ljudima: "Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja.
|
9 | Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom.
|
10 | Zavapimo sada k Nebu: ono će nam se možda smilovati, sjetit će se svog Saveza s našim ocima, pa će danas pred nama tu vojsku satrti.
|
11 | Tada će svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela."
|
12 | Stranci podigoše oči: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane,
|
13 | iziđoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj.
|
14 | Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici.
|
15 | Ali svi na zalaznici padoše od mača. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuće ljudi.
|
16 | Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na čelu,
|
17 | reče narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat.
|
18 | Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ćete bez brige pokupiti plijen."
|
19 | Juda je još bio u riječi kadli jedan odred proviri s gorskog visa.
|
20 | Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedočio dim koji se vidio.
|
21 | Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj,
|
22 | svi pobjegoše u filistejsku zemlju.
|
23 | Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.
|
24 | Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreći: "Ono je dobro i njegova je ljubav vječna!"
|
25 | Bijaše to dan velike izraelske pobjede.
|
26 | Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dođoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo.
|
27 | Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.
|
28 | Zato je iduće godine Lizija sabrao šezdeset tisuća poizbor pješaka i pet tisuća konjanika da svlada Židove.
|
29 | Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziđe protiv njih sa deset tisuća ljudi.
|
30 | Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše.
|
31 | Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici.
|
32 | Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom.
|
33 | Obori ih mačem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!"
|
34 | I počeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuća ljudi.
|
35 | Videći kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junački živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovači najamnike da iznova, s pojačanom vojskom, provali u Judeju.
|
36 | Juda pak i njegova braća rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da očistimo Svetište i posvetimo ga."
|
37 | Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.
|
38 | Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ćelije porušene.
|
39 | Razdrli su na sebi odjeću, zakukali i glavu posuli pepelom.
|
40 | Potom padoše ničice pa na znak truba zavapiše k Nebu.
|
41 | Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrđi sve dok on Svetište ne očisti.
|
42 | Zatim je izabrao svećenike neokaljane, vjerne Zakonu.
|
43 | Očistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na nečisto mjesto.
|
44 | Potom se vijećalo što da se učini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen.
|
45 | Dođoše na dobru misao da ga uklone, bojeći se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik.
|
46 | Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne dođe prorok koji će o njem odlučiti.
|
47 | Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji.
|
48 | Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje.
|
49 | Pošto su načinili novo sveto posuđe, unijeli su u Hram svijećnjak, kadioni žrtvenik i stol.
|
50 | Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijećnjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama.
|
51 | Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli.
|
52 | Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto četrdeset i osme ustadoše u rano jutro
|
53 | i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli.
|
54 | Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.
|
55 | Sav je narod pao ničice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio.
|
56 | Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pričesnice i zahvalnice.
|
57 | Uresili su pročelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i ćelije i postavili im vrata.
|
58 | Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani.
|
59 | Juda je sa svojom braćom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, počevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika.
|
60 | U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeći se da pogani ne dođu ta mjesta oskvrnuti kao i prije.
|
61 | Juda je ondje smjestio posadu da čuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrđu protiv Idumeje.
|