| Chapter 12 |
1 | i tvoj je besmrtni duh u svemu.
|
2 | Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospode!
|
3 | Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje
|
4 | jer su činili zlodjela grozna u vradžbinama i obredima bezbožnim;
|
5 | okrutne ubojice djece, žderače utrobe na gozbama mesa ljudskog, posvećenike s krvava pira,
|
6 | roditelje ubojice bića bespomoćnih, odlučio si uništiti rukama otaca naših,
|
7 | da najdraža ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Božje.
|
8 | Ipak si i njih poštedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteče da ih malo-pomalo istrijebe.
|
9 | Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju rukama pravednika ili strašnim zvijerima ili ih strogom riječju najedanput zatrti,
|
10 | sudeći im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro znao da je to opak rod kojem je zloća prirođena i da im se ćud nikad neće izmijeniti,
|
11 | jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim.
|
12 | Jer tko bi tebi smio kazati: "Što si učinio?" I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio? Ili tko će ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi?
|
13 | Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo.
|
14 | A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio.
|
15 | I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno, i nedostojno je moći tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslužuje.
|
16 | Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti.
|
17 | Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.
|
18 | Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom, jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci.
|
19 | A takvim si djelima narod svoj poučio da pravednik ima biti čovječan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe.
|
20 | Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane -
|
21 | kako li si brižno sudio sinove svoje, čijim si ocima dao divna obećanja i prisegama i savezima!
|
22 | Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuća puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da očekujemo milosrđe tvoje kada nam bude suđeno.
|
23 | Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom namučio njihovim vlastitim gnusobama.
|
24 | Jer su odviše zabasali na krivim putovima i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja, zabludjeli kao djeca bez razbora.
|
25 | Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla.
|
26 | A jer ih nije poučila kazna porugljiva, ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga.
|
27 | Jer kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ništa čuti. Zato ih je i stigla najviša osuda.
|