| Chapter 16 |
1 | Zato bijahu primjereno kažnjeni sličnim životinjama i mučeni mnoštvom kukaca.
|
2 | A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobročinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.
|
3 | I tako Egipćanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo čudesno.
|
4 | Na tlačitelje morade doći neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško mučeni neprijatelji njihovi.
|
5 | I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.
|
6 | Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak čas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.
|
7 | Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, već zbog tebe, Spasitelju sviju!
|
8 | Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga.
|
9 | Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.
|
10 | A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomoć pritekla te ih iscijelila.
|
11 | Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobročinstva.
|
12 | Jer njih nije liječila ni trava ni melem nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve.
|
13 | Ti imaš vlast nad životom i smrću, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš.
|
14 | Čovjek može svojom zloćom ubiti, ali kad duh izađe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.
|
15 | Ruci se tvojoj ne može uteći.
|
16 | Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih nečuven dažd i tuča, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao.
|
17 | A najčudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešća moć, jer se svemir borio za pravednike.
|
18 | Čas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;
|
19 | čas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake.
|
20 | A narod si svoj hranio hranom anđeoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugađao svakom ukusu.
|
21 | Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar ugađao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio.
|
22 | Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeći se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tuči i bljeskao u daždu,
|
23 | dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici.
|
24 | Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:
|
25 | zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih,
|
26 | da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, naučili kako čovjeka na hrane različiti plodovi, nego riječ tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju;
|
27 | jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunčane,
|
28 | da bi se znalo kako treba sunce preteći i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti.
|
29 | Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.
|